https://www.vecernji.hr/showbiz/preminuo-krste-juras-autor-najvecih-hitova-dalmatinske-glazbe-i-legendarni-kvizas-1932340TUŽNA VIJEST
Preminuo Krste Juras
U Zagrebu je u 81. godini preminuo Krste Juras, doktor brodogradnje i jedan od najvećih hrvatskih tekstopisaca. Iza sebe je ostavio neke od najljepših dalmatinskih pjesama, ali i neizbrisiv trag u hrvatskoj vojnoj brodogradnji, živeći dva paralelna života koja su ga učinila jedinstvenom figurom hrvatske kulture i znanosti.
Krste Juras, pjesnik čiji su stihovi postali dio kolektivne memorije i inženjer čiji je um oblikovao plovila koja čuvaju hrvatsko more, preminuo je u 81. godini života, ostavivši iza sebe dvostruko nasljeđe koje je teško nadmašiti. Dok se njegovo ime možda nije uvijek nalazilo u prvom planu, njegova su djela bila svačija svojina. Teško je pronaći osobu u Hrvatskoj koja barem jednom nije zapjevala „Dalmaciju u mom oku“, pjesmu koju je struka proglasila najboljom dalmatinskom pjesmom svih vremena, ili osjetila sjetu uz „Šibensku baladu“. Juras je bio autor iz sjene, genij koji je vozio fascinantan paralelni slalom između stroge znanosti i primijenjene poezije, stvarajući djela za komorne književne večeri i masovno pjevanje na stadionima.
Njegov put započeo je 21. srpnja 1945. u šibenskom Varošu, osebujnom gradskom tkivu koje je iznjedrilo nevjerojatnu plejadu glazbenih velikana. Odrastao je uz Arsena Dedića, Mišu Kovača i Vicu Vukova, u okruženju gdje su talent i ambicija bili utkani u zrak. Ta rana osjetljivost prema glazbi i sceni pratit će ga cijeloga života, čak i dok je gradio zahtjevnu inženjersku karijeru. Kao jedan od najboljih šibenskih gimnazijalaca, imao je privilegij da mu prvi profesor hrvatskog jezika bude veliki Ivo Brešan, što dodatno svjedoči o intelektualno poticajnoj sredini koja ga je formirala. Taj spoj mediteranskog duha i akademske discipline postat će temelj njegove jedinstvene osobnosti i stvaralaštva.
Godine 1964. upisuje studij brodogradnje u Zagrebu, no studentski dani bili su sve samo ne monotoni. Pokazujući nevjerojatnu životnu energiju, radio je kao recepcionar, noćni čuvar, pomoćni scenski radnik na televiziji, ali i kao kabaretski pjevač u kultnom „Jazavcu“, gdje je interpretirao šansone Arsena Dedića i Charlesa Aznavoura. Šira javnost upoznala ga je kao pobjednika jednog od prvih televizijskih kvizova, „Zlatni pogodak“ 1968. godine, gdje je osvojio automobil Ford Taunus coupé. Njegova strast prema znanju nije stala na tome; bio je uspješan i u kvizovima „Tri, dva, jedan, ali vrijedan“ te kasnije u „Milijunašu“. Studij je završio 1972. godine, a 1989. doktorirao je na temu brodske akustike, simbolično povezavši inženjersku preciznost s istančanim osjećajem za zvuk, buku i glazbeno razumijevanje prostora.
Iako je, kako je sam priznao, brodogradnja bila njegova najveća životna ljubav, trag koji je ostavio u glazbi je nemjerljiv. Tekstopisačku karijeru započeo je 1974. na poticaj Zvonka Špišića, koji je u njemu prepoznao izniman pjesnički talent. Prva pjesma bila je „Kaži mi“ u izvedbi Višnje Korbar. Uslijedila je suradnja s najvećim skladateljima i izvođačima: Zdenkom Runjićem, Dušanom Šarcem, Arsenom Dedićem, Nikicom Kalogjerom i Rajkom Dujmićem. Napisao je više od 300 tekstova koji su postali evergreeni u izvedbama Miše Kovača, Olivera Dragojevića, Meri Cetinić, Ibrice Jusića i brojnih drugih. Njegova sposobnost prilagodbe bila je zapanjujuća; s jednakom je lakoćom pisao tekstove za dalmatinske šansone, klapske pjesme, pop hitove pa čak i rock glazbu za Dadu Topića i grupu Stijene. Pjesme poput „Jubi sam vašu ‘ćer“, „Dobra ti večer, mati moja“, „Ljubav je tvoja kao vino“, „Samo moru virujen“ i „Ludo more“ trajno su se usidrile u srca publike, a „Šibenska balada“ postala je i službena himna njegova rodnog grada.
Istodobno s osvajanjem glazbenih festivala, Krste Juras gradio je impresivnu znanstvenu karijeru. Kao dugogodišnji djelatnik, a kasnije i direktor Brodarskog instituta u Zagrebu, postao je svjetski priznat stručnjak za plovila posebne, vojne namjene. Njegova uloga bila je ključna tijekom Domovinskog rata. Početkom devedesetih, kao direktor Sektora specijalne brodogradnje, rukovodio je projektima od presudne važnosti za razvoj Hrvatske ratne mornarice. Bio je na čelu projekta i gradnje raketne topovnjače „Kralj Dmitar Zvonimir“, vodio je modernizaciju podmornice „Velebit“, a njegov je doprinos bio presudan u realizaciji projekta prvog hrvatskog protuminskog broda „Korčula“. U uvjetima potpunog embarga na uvoz vojne opreme, zahvaljujući svojim znanjem i poslovnim kontaktima, uspijevao je nabaviti najsofisticiraniju opremu. Kasnije je, kao osnivač tvrtke Nova Projekt, ostvario i međunarodni uspjeh, pobijedivši na natječaju za projektiranje i gradnju šest patrolnih brodova za Libijsku obalnu stražu, čija su inovativna rješenja zamijećena u svjetskim stručnim medijima.
U jednom od svojih posljednjih intervjua, Juras je sažeo svoju životnu filozofiju: „Možda ću razočarati poštovatelje mog pjesničkog doprinosa, ali moja brodograđevna profesija bila je i ostala najveća ljubav mog života. Na tome putu, poezija, a posebno glazba, bila mi je puno više od odušnog ventila.“ Otišao je čovjek koji je živio dva života u jednom, inženjer koji je razumio zvuk mora i pjesnik koji je tom moru dao glas. Sprovod Krste Jurasa je u srijedu 11. veljače od 10 sati na zagrebačkom Krematoriju.
