... Telefon je brojio i bolje dane ...
... vidjelo je to sve bolje dane al eto, došlo ludo vrijeme i braća sve to što se nekad godinama gradilo i stvaralo uspjela razbucat u dvadesetak godina.
Nekad su
svi kolodvori i
sva stajališta prodavala karte i kondukter je bio u vagonu samo da poništi kartu. Ako nisi imao kartu, a prodaja karata na kolodvoru/stajalištu radila, onda te kod konduktera koštala ko od svetog Petra kajgana. Nekad je svaki putnički vagon imao svojeg konduktera a ne ko danas,
jedan kondukter na cijelu kompoziciju. Razlog? Nekad se daleko više putovalo vlakom pa jedan kondukter nije stigao obići više vagona kao danas.
Tako je i svako stajalište imalo malu prizemnicu u kojoj je živio čovijek sa obitelji koji je prodavao karte, održavao okoliš stajališta i ako je uz tu prizemnicu bio i prijelaz sa brkljom istu je i spuštao/podizao. A prostorija u kojoj se čekao vlak uvijek je bila čista, zimi pod obavezno grijana, peron ako je postojao u pravilu je bio očišćen od snijega i leda (ako je bila žešća smrzava obavezno je bio posut pepelom da se ljudi ne poskliznu). Barem je tako bilo na stajalištu Širinec (između kolodvora Deanovec i Novoselec). Kad je čovjek umro sve je otišlo u
p...olje
m...rkvice.
Danas kartu nemožeš kupiti čak ni na nekim većim kolodvorima negu ju baš
moraš kupiti u vlaku. Ako trefiš konduktera, ako ne krmi u kojem kupeu ili ćakula sa strojovođom.
Domi ...
za zanimljiv prikaz!
