Autor Tema: Ribarice  (Posjeta: 8 vremena)

Offline thomcro

  • Veteran foruma
  • *****
  • Postova: 2347
Ribarice
« u: 07.11.2021. - 17:01 »
Danas u Novem listu ...

Veliki gubitak u riječkoj i hrvatskoj ribarskoj floti: “Golovik” zauvijek otplovio u Egipat



U našem ribarstvu sada su posve drugačiji uvjeti u odnosu na vrijeme kada smo krenuli u tu investiciju. Veliki brod znači i velike troškove eksploatacije i održavanja. Naprosto, neisplativo, objašnjava Vinko Uhač.

Hrvatska ribarska flota u silaznom je trendu. Već pet, šest godina, ako ne i koju duže, smanjuje se broj brodova. Prije stanovita vremena još jedan brisan je iz registra. »Otplovio« je iz Jadrana, lovit će ribu na nekom drugom moru. Otišao je jedan od većih, najnovijih i najsuvremenije opremljenih hrvatskih ribarskih brodova. Dugo je bio na prodaju, to sam znao, a nedavno mi je jedan poznanik »u povjerenju« rekao da je prodan. Vijest me nije iznenadila! U ribarskim krugovima to se čekalo. Mnogi su se nadali da će ostati u hrvatskom Jadranu. Iako, realno govoreći, izgledi su bili minimalni, skoro nikakvi.

Vlasnika je promijenio ribarski brod »Golovik«, moderni plivaričar za lov male plave ribe. Mogao je loviti i tune, ali su vlasnici odustali od tog dijela ribarskog poslovanja. Bio je u vlasništvu riječkog Ugora, donedavno jedne od vodećih ribarskih tvrtki u nas. Prodan je u Egipat, a, kako saznajemo, kupac je tamošnja država koja je krenula u intenzivan razvoj ribarske flote. To je ono najkraće, faktografski. Priča o »Goloviku«, međutim, puno je složenija i zanimljivija. Na određeni način priča o brodu i ljudima. Pratio sam je od početka jer je ovdašnja, riječka i nije uobičajena u našem ribarstvu. Rijetka je uopće u poslovnim i vlasničkim odnosima.


Velika investicija

Ugor! Tvrtka što je više od 40 godina brodila pod zapovjedništvom trojice suvlasnika i – izuzetno uspješno ribarila. Braća Vinko i Nevio Uhač, te Ivan Bočina s godinama su postali pojam uspješnosti u ribarstvu, ali i primjer sloge u poslovanju. »Da toga nema, ne bismo uspjeli«, uvijek je isticao Ivan Bočina. Dugo su radili s tri broda, pa se naposljetku odlučili za kupnju četvrtog. Prvi novi brod u dugogodišnjem poslovanju. Prethodno je, 2009. godine, država pokrenula Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe, jedan od dva temeljna dokumenta hrvatskog ribarstva. Njegov sastavni dio bio je projekt gradnje i modernizacije ribarske flote. Ne treba sada prepričavati sve što se događalo prije petnaestak godina, recimo tek da su se vlasnici Ugora odlučili za gradnju novog broda.



Projekt je bio izazovan. Tri ministarstva čija je djelatnost vezana uz ribarstvo davala su po 10 posto vrijednosti investicije bespovratno, investitor je trebao u startu uplatiti, također, 10 posto, a ostatak se financirao povoljnim kreditom Hrvatske banke za obnovu i razvoj – rok otplate 15 godina uz kamatu od dva posto. Lijepo i privlačno ali, u cjelini, investicija je velika. Prije donošenja konačne odluke vlasnici Ugora dugo su i temeljito sve analizirali, hoće li uspijevati otplaćivati kredit i, što je najvažnije, hoće li se tako velika investicija isplatiti? Ribarstvo je osjetljiva djelatnost, odnosi na tržištu u trenu se mogu promijeniti.

U konačnici je brod izgrađen, »Golovik« je zaplovio u kolovozu 2009. godine.
– U startu je vrijednost investicije bila 2,45 milijuna eura, priča Vinko Uhač, koji je u gradnju broda bio najviše uključen. Na kraju, s nekim dodacima, cijena je došla na 2,6 milijuna. Lako je izračunati koliki je u tome iznos kredita. Sada sa zadovoljstvom mogu kazati da smo ga mi otplatili u cijelosti za deset godina. Predstavljalo je to veliki napor za sve nas, čitavu tvrtku. Zato smo ga i mogli prodati. Koliko sam informiran, od 15 brodova građenih po tom modelu, samo smo mi to učinili. Ostali još otplaćuju kredite.


Previše za plavu ribu

»Golovik« je građen u Kraljevici. Nositelj gradnje bila je Elektromehanika, a trup je gradio Dalmont. S Ugorovom posadom je na prvi ribolov isplovio 16. kolovoza 2009. godine. Jedina Ugorova novogradnja bio je i najveći brod u njihovoj floti, dugačak 34,4 metra, širok 8,65, visok 4,1, dok mu je gaz tri metra. Motor Mitsubishi od 1.250 KS pokreće ga maksimalnom brzinom od 13,7 čvorova. Ima i tri pomoćna motora, što omogućuje štednju goriva. Građen je za dvostruku namjenu – lov male plave ribe i tunolov. Uz standardnu mrežu plivaricu – srdelaru, Ugor je kupio i novu mrežu plivaricu – tunolovku, da bi nakon svega odustao od tunolova zbog velikih restrikcija što ih međunarodna organizacija nameće za taj ribolov i zaštitu tune koja se lovi u Jadranskom moru.


Velik i moderan brod, suvremeno opremljen.

– Čak i previše za plavu ribu, komentira Vinko Uhač. Idealno je pogođen za taj ribolov.
Spomenimo i to, nije nevažno. »Golovik« je projektiran ne samo za uspješan ribolov, nego i za ljude koji na njemu rade. Sadržaji namijenjeni posadi na visokoj su razini, vrhunski, primjereni boravku u svako doba godine, bez obzira na vremenske prilike. Nešto nezamislivo starijim generacijama ribara. Udobni uvjeti za spavanje 12 osoba u dva manja apartmana i dvokrevetnim kabinama s instaliranim klima uređajem, pet tuš kabina. Uz ostalo, instalirane su perilica i sušilica rublja… A nekad ni tople vode nije bilo na brodu. Mogla se samo zagrijati na štednjaku u loncu. Kakvo tuširanje…


Velika ograničenja

Dan nakon Velike Gospe 2009. godine, »Golovik« je isplovio na prvi ribolov, te je noći prvi put svijetlio i »pod svićom« okupljao malu plavu ribu, prvenstveno srdele i inćune. Posljednji put pod Ugorovom zastavom radio je 1. prosinca prošle godine. Od tada, do odlaska u Egipat, mogao se vidjeti vezan na riječkom lukobranu. Prodaja takva broda, praktički novog, mnoge je iznenadila. Zašto se rješavaju tako kvalitetnog broda?

Već ranije mi je odgovor ponudio Damir Uhač, njegov prvi zapovjednik, u čijim je rukama timun bio deset godina.
– Za današnji plivaričarski ribolov »Golovik« je prekapacitiran. Unatrag nekoliko godina uvedena su velika ograničenja i ulovni limiti. U toku godine dva su lovostaja, ukupan broj radnih dana ograničen je na 180, dozvoljeno je raditi 20 dana mjesečno, ulovi su limitirani na 100 tona po mraku. S obzirom na svoj kapacitet »Golovik« ne bi bio dovoljno iskorišten, a troškovi su veliki.
– U našem ribarstvu sada su posve drugačiji uvjeti u odnosu na vrijeme kada smo krenuli u tu investiciju, objašnjava Vinko Uhač. Tada se poticalo povećanje ulova. U početku su bili bogati. Danas to nije moguće, puno je ograničenja. Brodovima plivaričarima naši ribarski propisi dopuštaju 180 izlazaka godišnje. Treba znati da tu ima najmanje deset neradnih dana, ili dana sa suhom mrežom. A veliki brod znači i velike troškove eksploatacije i održavanja. Naprosto, neisplativo!

U konačnici, »Golovik« je prodan, i to daleko, u Egipat! Prodaja se nije dogodila iznenada, preko noći, kako bi netko neupućen mogao pomisliti.
– Dugo smo pregovarali i dogovarali, još od 2019. Prije zaključenja posla kupci su u nekoliko navrata detaljno pregledavali brod, pedantno sve popisali, čak i sitni inventar. Angažirali su i stručne suradnike. U paketu su sve uzeli, i mrežu tunolovku. Prije isporuke brod smo kompletno sredili, izgledao je kao novi. To nam je predstavljalo značajan izdatak, ali brod smo redovno održavali, pa nije bio prevelik.


Brod na brodu

Dosadašnju matičnu luku – Rijeku, »Golovik« je zamijenio Aleksandrijom. Gdje će ubuduće raditi, u Sredozemnom ili Crvenom moru, predstavnici kupca nisu govorili. Tek su ljude iz Ugora zamolili da im pošalju nekoliko iskusnih ribara, eventualno jednu posadu, koji će njihove ljude uvesti u ribarski posao.

Iz Rijeke je »Golovik« otpremljen – da, otpremljen, nije otplovio – usred vrelog ljeta, 10. srpnja. Otišao je na način kako ne dolikuje takvu brodu – ukrcan je na drugi, specijalni teretni brod.
– Predlagali smo im da ćemo ploviti do Aleksandrije. Oni su se opredijelili za brodski transport, što je neusporedivo skuplje. Dizalicom je podignut na brod što je došao po njega.
Od Ugorovih ljudi Vinko Uhač zadnji se oprostio s »Golovikom«, posljednji je sišao s njegove palube.
– Bilo mi je jako žal kada je otišao, teško sam se s njim rastao. Živio sam s tim brodom!

Kako mu neće biti žal… Nije na njemu plovio, osim u nekoliko navrata, kada je mijenjao kojeg odsutnog člana posade. Ali ga je gradio. Gotovo pa doslovce. U vrijeme gradnje svaki dan je odlazio u Kraljevicu, ponekad i dva puta. Kontrolirao je svaki ugrađeni dio, najsitnije detalje, ništa mu nije moglo promaknuti. Na licu mjesta mijenjao je ono što nije smatrao dobrim za ribarski posao, bez obzira na projektnu dokumentaciju.
*****
Najveći ulov

Damir Uhač bio je deset godina zapovjednik »Golovika«. Sjeća li se najvećeg pojedinačnog ulova u tom razdoblju, u jednoj noći?
– Ulovili smo 35 tona i nismo digli sve što je bilo u mreži. Morali smo prekinuti, i tada su bile neke restrikcije! Datuma se ne sjećam, negdje 2014. ili 2015. godine.


Srdela ne može narasti

Ribe ima, ali mi nije jasno zašto srdela ne može narasti, govori Vinko Uhač. Maksimalna veličina sada je 45 primjeraka u kilogramu. Nekad smo lovili puno veće, 30 – 32 u kilogramu. Sjećam se, kad sam počeo raditi s ocem na Koralju, u tvornici konzervi u Iki znali su mu reći neka lovi manju ribu, jer da lovi veliku koja ne stane u konzervu, pa imaju puno škarta.

======
Source: novi list

Offline thomcro

  • Veteran foruma
  • *****
  • Postova: 2347
Ribarice
« Odgovori #1 u: 07.11.2021. - 17:05 »
... moj mali doprinos gornjem članku, 'Golovik' snimljen od veljače 2012. do kolovoza 2013. (vjerovatno bi se toga još našlo na hardu ali i ovo je dovoljno)

















Source: zeljeznice.forumhr