Sagradio ga je da spasi život svoje voljene, a onda je postalo poprište masovne likvidacijeO sanatoriju Brestovac ponovno se počelo govoriti nakon što je smijenjen Boro Nogalo, dugogodišnji ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak, u čijem je vlasništvu 80 tisuća kvadrata oko ruševnog zdanja.
Zvali su ih zagrebački Romeo i Julija. I to zato što su bili akteri najtragičnije ljubavne priče metropole. O glumici Ljerki Šram i uglednom liječniku Milivoju Dežmanu šaptalo se u građanskim salonima, u kazališnim hodnicima i kavanama. Trudili su se prikriti svoj odnos, no ipak je postao legendaran, a na njega podsjeća i veliko zdanje na Medvednici koje već desetljećima propada.
O sanatoriju Brestovac ponovno se počelo govoriti nakon što je smijenjen Boro Nogalo, dugogodišnji ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak, u čijem je vlasništvu 80 tisuća kvadrata oko ruševnog zdanja.
Motiv za gradnju kompleksa bila je Dežmanova ljubav prema Šram. Potaknut činjenicom da je oboljela od tuberkuloze, liječnik je iskoristio svoju moć i utjecaj te inicirao podizanje bolnice za plućne bolesti. Zemlju na Medvednici darovao je zemljoposjednik Miroslav Kulmer, novac je prikupljan na priredbama i lutrijama te od prodaje slika koje su darovali Vlaho Bukovac, Oton Iveković i Menci Klement Crnčić, a Brestovac je otvoren 1909. kao prvo specijalizirano lječilište u ovom dijelu Europe. Spasio je mnoge oboljele, no ne i Dežmanovu ljubav, pa mu je Ljerka Šram umrla na rukama, baš u prostorijama sanatorija.
Njih su se dvoje, pak, upoznali još u djetinjstvu. Odrasli su u Mesničkoj, a prijateljevali su im i roditelji. Dežman se u nju zagledao kad je izrasla u zavodljivu djevojku, koja je slovila za jednu od najljepših Zagrepčanki. Kad je otišao u Graz na studij, neko vrijeme razmjenjivali su pisma, no njezini odgovori prestali su stizati. Da mu se draga udala, shvatio je kad je vidio plakat za jednu od predstava u kojima je Šram glumila, na kojemu je prvi put uz njezino ime pisalo “gđa.”. Ljerka se, naime, udala za Aleksandra Isakovića, predsjednika Prve hrvatske štedionice. Dežman, međutim, nijednog trenutka nije odustao od ljubavi prema Ljerki, a kada joj je muž pobjegao iz Zagreba zbog pronevjere, brinuo se za nju i njihova sina. – Ostaje tajnom je li između njih dvoje postojala samo platonska ljubav – zapisao je Zvonimir Milčec.
Dežman je bio i prvi ravnatelj bolnice koja je radila sljedećih šest desetljeća. Kada je tuberkuloza gotovo istrijebljena, bolnica je 1968. zatvorena, otkada stoji i propada. Ondje se prije Prvog svjetskog rata liječio i pisac August Cesarec. U svibnju 1945. partizanski je odred likvidirao 200 pacijenata NDH vojske te poštedio osoblje radi liječenja partizanskih ranjenika. Brestovac je stoga poznat i kao “ukleto mjesto kojim lutaju duhovi ljudi koji su ondje skončali”. Imali pekaru, kino, knjižnicu Odneseno je iz njega sve što se moglo, a od velebnoga zdanja koje je imalo svoju pekarnicu, trgovinu, kino, knjižnicu, terene za odbojku i kuglanje, čak i svinjac u kojem su se uzgajali prasci za potrebe bolnice, ostali su samo zidovi. U okolnim objektima živjeli su članovi obitelji zaposlenika, ali i učiteljica koja je podučavala djecu do četvrtog razreda osnovne. Danas se ondje zadržavaju tek igrači paintballa kojima je Brestovac najbolji poligon u Zagrebu.
Izvor -
vecernji.hrA također, o Brestovcu se priča kako se tamo dešavaju paranormalne pojave i da je uklet......
Sablasni sanatorij: Duh zagrebačke ljepotice privlači lovce na duhove u ‘ukletu’ bolnicu na MedvedniciLovcima na duhove i ljubiteljima natprirodnog stara bolnica Brestovac na Medvednici odavno je omiljena lokacija.
Riječ je o jednom od najpoznatijih zagrebačkih “ukletih” mjesta. O tom zlokobnom napuštenom sanatoriju za plućne bolesti stravične priče pričaju se već više od pola stoljeća, a zadnje vrijeme Brestovac su posjetili mnogi hrabri znatiželjnici, koji su se tamo usudili provesti noć.
“Stari oronuli zidovi, raspadnute škripave stepenice, miris ustajalog zraka… Do zgrade vodi stari, zapušteni put. Tijekom večeri učinilo mi se da čujem neke zvukove ili glasove koje ne mogu ni opisati niti uporediti s bilo čim. Nisu u pitanju bili šuškanje noćnih zvijeri, niti odjeci naših pokreta. Možda mi se samo učinilo u sugestivnoj atmosferi…”, napisao je na svojem blogu jedan ljubitelj strave koji je zlokobnu bolnicu posjetio prije nekoliko godina.
Početkom 20. stoljeća, kad je nastao ovaj kompleks bolničkih zgrada na Sljemenu, tuberkuloza je bila velik zdravstveni problem te se nije mogla liječiti kao što se liječi danas.
Za liječenje je tada bila potrebna izolacija i stroga briga o pacijentima. Mnogi bolesnici liječili su se u Brestovcu. Neki su se izlječili, no mnogo je ljudi ondje i umrlo, zbog čega i kruže priče da duhovi pacijenata i dalje lutaju ruševnim zgradama te bolnice.
Najpoznatija prikaza s Brestovca mogla bi biti nekad slavna pjevačica i glumica Ljerka Šram. Priča o njenom kraju na Brestovcu ujedno je priča o izgradnji tog sanatorija. Ona je, kako se u to vijeme pričalo, bila poznata zagrebačka zavodnica, a ta ljepotica bila je zapela i za oko Milivoju Dežmanu, poznatom liječniku.
Dežman je poklonio svoje srce Ljerki i patio je zbog neuzvraćene ljubavi. Nakon što je saznao da Ljerka boluje od opasne tuberkuloze, učinio je sve što je u njegovoj moći da pokrene gradnju sanatorija na Medvednici.
Grad Zagreb prepoznao je važnost gradnje Brestovca i prvi pacijenti su primljeni 1909. godine. Nesretna lijepa Ljerka doživjela je da bude korisnica sljemenske bolnice, ali i da u njoj dočeka svoj kraj četiri godine kasnije, kad je imala samo 39 godina. Kažu da je izdahnula Dežmanu na rukama i da ju je on položio u lijes.
Ova tužna priča samo je jedna u nizu jezivih smrti koje su se nizale na Brestovcu. Brojne je bolesnike, baš kao Ljerku Šram, ugušio krvavi kašalj u njihovim sobama na Brestovcu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Brestovac je poslužio kao bolnica za ranjenike, Nijemce, domobrane i ustaše. Partizani su 1945. smaknuli sve pacijente koje su zatekli. Osoblje su poštedili. Bolnica je kasnije služila partizanima za njihove ranjenike.
Bolnica je zatvorena 1968. godine. Napredak u zdravstvenom sustavu i cjepivo protiv tuberkuloze učinili su tu ustanovu nepotrebnom. Otad je napuštena te propada. Otkako je zatvorena, o njezinu prokletstvu kruže jezive priče.
Duh Ljeke Šram najčešće se spominje, no mnogi smatraju da među tim ruševinama i danas lutaju duše i ostalih pacijenata koji su u mukama umirali u toj bolnici. “Kažu da je ta bolnica ukleta. Ne bi me čudilo. Neki su ljudi rekli kako su tamo znali viđati čudne stvari i osjećati neku energiju. Priča se da ima i tunela ispod bolnice. U njih se navodno ulazi kroz stari podrum bolnice”, opisao je jedan posjetitelj mistični Brestovac.
Mnogima koji vjeruju da duhovi postoje dovoljan je dokaz to što smatraju da su čuli, vidjeli ili osjetili nazočnost duha. Tako, prema istraživanju Gallupa iz 2005. godine, čak trećina Amerikanaca vjeruje u duhove i u uklete kuće. Ipak znanstvenici koji su istraživali taj fenomen, kažu da se te pojave mogu objasniti bez uplitanja nadnaravnih sila.
Primjerice, iznenadni naleti hladnoće, koji se često doživljava u ukletim kućama. Stručnjaci to pripisuju propuhu ili objašnjavaju da se iznenadna hladnoća osjeti na mjestima s manjom vlažnošću zraka. Također, osjećaj da je nešto prisutno u prostoriji znanstvenici pripisuju takozvanom infrazvuku, odnosno zvučnim valovima niske frekvencije. Oni, kako kažu, izazivaju osjećaj nervoze i nelagode, kao i osjećaj da je netko u prostriji. Obično je riječ o frekvencijama nižim od 20 herca, koje ljudsko uho gotovo i ne bilježi. Izvor takvog zvuka može biti nekakav motor u blizini.
Bez obzira na sve, duhovi i uklete kuće, kakva je i sablasni zagrebački sanatorij, i dalje će privlačiti maštu mnogih koje zanima što se nalazi na drugoj strani…
Izvor -
zagreb.infoOsobno sam kod Brestovca bio nekoliko puta, tako da imam i dosta fotografija, koje ću u jednom zgodom staviti.
Osim Brestovca, u društvu sam obišao i još nekoliko sličnih tajanstvenih mjesta, tako da ću postepeno o tome pisati ovdje, a također i drugi forumaši ukoliko imaju ili znaju nešto na ovu temu se mogu uključiti.
